Choose an application

• Reference Manager
• EndNote
• RefWorks (Direct export to RefWorks)

Prva studija napisana o pravima i slobodama LGBT osoba unutar sektoralnih istraživanja provedenih u periodu april–juni 2013, a koja se odnosi na sektor pravosuđa, analizira čitav spektar diskriminacije i nejednakog tretmana sa kojima se pripadnici_e ove marginalne i najnevidljivije grupe u BiH susreću u ovoj oblasti. Autor i autorica su kvalitativnom metodologijom i tehnikama dubinskih intervjua došli do više nego značajnih rezultata koje su uobličili u smislenu cjelinu. Najprije su ukazali na širi društveni kontekst bh. društva, u čijim je okvirima LGBT populacija izuzetno nepovoljno situirana, pri tom upućujući na ranija istraživanja i izvještaje radi bolje potkrijepljenosti vlastitog pristupa i rezultata. Detaljno su analizirali relevantne zakone, ukazujući na njihove nedostatke ali i problem što se u sudskoj praksi zakon restriktivno tumači. Marginalnost i tabuiziranost ove teme u bh. društvu odražava se direktno na ovaj sektor, iako su skoro svi_e intervjuirani_e pokazali svijest o nepovoljnom položaju ove populacije na sudovima. Postojanje svijesti o ovom problemu prvi je korak ka njegovom rješavanju. No, uočena je razlika u stavovima samih pripadnika_ca LGBT populacije i osoba koje rade u sektoru pravosuđa. Osobe koje rade u pravosuđu sklone su idealizirati svoju poziciju krijući se iza principa nepristrasnosti i profesionalnosti kada je o provođenju zakona riječ, a uočena je i tendencija prebacivanja odgovornosti na društvenu svijest, klimu (kao da i oni sami ne učestvuju u njenom generiranju), te na sektor unutrašnjih poslova, budući da LGBT osobe, npr. u slučaju napada, prvo dolaze u dodir sa policijom kao prvom karikom u lancu; na složenost i dugotrajnost sudskih procesa i sl. Intervjuirane LGBT osobe su, nasuprot tome, ukazivale na probleme kao što su zaštita anonimnosti, davanje izjave u prisustvu napadača i sl., a nazirale su i prisustvo homofobije kod osoba koje rade u sektoru pravosuđa. Zanimljive su i tačke slaganja, npr. da diskriminaciju treba prevenirati, raditi na daljoj edukaciji i senzibilizaciji svih aktera_ki uključenih u ove procese, kao i šireg društva, te osnaživati LGBT osobe da prijavljuju slučajeve diskriminacije, što je plodno tle za dalji aktivistički rad u ovom pravcu. Iznijansiran pristup koji je korišten u istraživanju omogućio je da se unutar LGBT zajednice, koju često zdravorazumski posmatramo kao homogenu cjelinu, uoči dvostruka potlačenost transrodnih osoba uslijed raširene transfobije.

Social Sciences --- Gender Studies --- Law, Constitution, Jurisprudence --- Civil Law --- Human Rights and Humanitarian Law --- Sociology

Choose an application

• Reference Manager
• EndNote
• RefWorks (Direct export to RefWorks)

Svakoj osobi je potrebno ostaviti pravo da izrazi svoj stav u pogledu prihvatanja ili neprihvatanja legalizacije istospolne zajednice. Međutim, ti stavovi ne smiju biti formirani na osnovu mržnje, osude ili prezira. Homoseksualnost kao psihoseksualni poremećaj identiteta desetom revizijom Međunarodne klasifikacije bolesti, povreda i uzroka smrti, više se ne smatra bolešću. Uprkos tome, u većini društava homoseksualnost se smatrala socijalnim tabuom. Socijalna stigmatizacija homoseksualno orijentisanih osoba pokušava se minimalizirati pravnim normiranjem istospolnih zajednica života, podvrgavajući ih principu “različito, ali ravnopravno”. Upravo radi potrebe zaštite “prava na različitost” evropsko zakonodavstvo od kraja 90-ih godina prošlog stoljeća počinje donositi akte koji zabranjuju diskriminaciju po osnovu spolne orijentacije i uvodi zaštitu homoseksualaca i njihovih zajednica. U sekundarnim i primarnim izvorima prava Evropske unije (u daljem tekstu: EU) propisuje se zabrana diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije. Amsterdamski ugovor predstavlja jedan od najvažnijih međunarodnih akata kojima se zabranjuje diskriminacija po osnovu seksualne orijentacije. U Povelji EU o osnovnim pravima (iz 2000. godine, zamijenjenom istoimenom Poveljom iz 2007.- 2007/C 303/01), takođe se zabranjuje diskriminacija po osnovu seksualne orijentacije. Pravo na sklapanje braka prema navedenoj Povelji nije u vezi sa osobama različitog spola, već je pravo na sklapanje braka zagarantovano nacionalnim zakonima koji uređuju izvršavanje prava na brak. U direktivama Vijeća Evropske unije (u daljem tekstu: VEU) i Evropskog parlamenta (u daljem tekstu: EP) nakon 2000. godine seksualna orijentacija je uvedena kao zabranjeni osnov diskriminacije. Međutim, ovim aktima se nije puno odmaklo u zaštiti homoseksualno orijentisanih osoba, mada se to moglo učiniti, s obzirom na obavezujući karakter ovih akata. Državama članicama data je mogućnost (nisu obavezane) da istospolne partnere tretiraju kao bračne partnere, odnosno države članice su obavezane da ih tretiraju kao članove porodice, ukoliko zakon države članice, u koju ulazi istospolni partner, tretira ovaj odnos kao ekvivalent braku.

Social Sciences --- Gender Studies --- Law, Constitution, Jurisprudence --- Civil Law --- Human Rights and Humanitarian Law --- Sociology --- Family and social welfare --- EU-Legislation

Choose an application

• Reference Manager
• EndNote
• RefWorks (Direct export to RefWorks)

Prva obuhvatnija analiza prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini rađena je 2006. godine kada je već postojao Zakon o ravnopravnosti spolova, te u određenim krivičnim zakonima seksualna orijentacija kao zabranjeni osnov diskriminacije. Prva studija sastojala se primarno od normativne analize, preporuka u pogledu izmjena, te problema u primjeni propisa. Od tog perioda desile su se bitne izmjene drugih propisa i usklađivanje sa Zakonom o ravnopravnosti spolova na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou. Godine 2009. donesen je Zakon o zabrani diskriminacije u kojem je potvrđena zabrana diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije, te je po prvi put uvedan i rodni identitet (Zakon koristi drugačije određenje: spolno izražavanje). Također, pred policijskim i sudskim organima u Bosni i Hercegovini pojavili su se prvi slučajevi u kojima su se kao oštećeni pojavili pripadnici/ce LGBT populacije. Neki od njih su uspješno procesuirani, a neki su ostali u fazi istrage. Medijski najeksponiraniji je slučaj neuspješnog održavanja Queer festivala, te prije i neposredno prije održavanja Festivala slučaj govora mržnje u printanim medijima. Upravo iz gore navedenih razloga krenulo sa ka izradi nove studije uključivanjem do sada evidentiranih slučajeva diskriminacije, napada ili govora mržnje a kako bi se barem djelimično stekao uvid koliko su bosanskohercegovački pravni sistem i društvo spremni da adekvatno djeluju na iste. Analiza je također zamišljena da bude izvor osnovnih propisa o zaštiti prava LGBT populacije koji bi se koristio kroz treninge i edukacije kako pripadnika/ca populacije, tako i medija i policije. Obrazovanje pripadnika/ca LGBT populacije o njihovim pravima je jedan od koraka ka oživljavanju propisa o zabrani diskriminacije, odnosno, kako bi se krenulo ka prijavljivanju slučajeva diskriminacije i njihovog procesuiranja koje se u najvećem broju i ne dešava. Edukacija policije, ali i ostalih koji su uključeni u sistem zaštite ljudskih prava potrebna je iz razloga što postoji nedovoljno poznavanje propisa o zabrani diskriminacije, te je neophodno njihovo senzibiliziranje za potrebe LGBT populacije. U tom smislu, analizirani propisi i slučajevi dat će potrebnu osnovu za bazičnu edukaciju. Zbog ograničenog prostora, pravna analiza ne može obuhvatiti sve propise, već je dat primat osnovnim, sistemskim i najbitnim propisima, odnosno određenim njihovim aspektima. Većim su dijelom obrađivani materijalni, a samo djelimično procesni propisi (podnošenje apelacije pred Komisijom za ljudska prava, ostvarivanje prava pred Evropskim sudom za ljudska prava i podnošenje apelacija pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine). Prikaz pojedinih djelova analize dati su u daljem tekstu.

Politics / Political Sciences --- Politics --- Social Sciences --- Gender Studies --- Law, Constitution, Jurisprudence --- Media studies --- Constitutional Law --- Criminal Law --- Civil Law --- Human Rights and Humanitarian Law --- Communication studies --- Sociology --- Labor relations --- EU-Legislation